6 Aug 2011

Why is scribbling important? / Zašto je žvrljanje važno?



Scribbling is important for a number of reasons:
1.   It develops fine motor skills (the same as work with play dough). When using chalk or pencil, the child strengthens and develops hand and arm muscles he will later need for holding a spoon, a toothbrush or a pencil he writes with.
2.   It develops coordination between eyes and hand.
3.   It helps development of concentration and dedication: a young child when scribbling usually does that standing or sitting steadily for a while – which is quite difficult for a child at this age.
4.   Scribbling is an independent and intuitive activity.  Nobody teaches a child to scribble, or shows him how to do it, and this helps develop independence. A child’s life is full of restrictions regarding the things he can or cannot do or touch. But when he has paper and a box of pencils, he is free to choose what pencil he will take, what movements he will make and in what way (fast, slow, dotted, linear, circular…) on which part of paper he will draw etc. He also decides when he will stop drawing. This freedom to make decisions and create something without any influence helps develop independence and independent thinking.
5.   It helps emotional calmness and balance. Generally, the fast and energetic movements used in scribbling relax the child, and help him in releasing the tensions and frustrations common at their early age. Children enjoy scribbling and have a lot of fun doing it.
6.   Scribbling lets a child express his feelings and thoughts without any inhibitions. This is very important for releasing both negative and positive emotions in an acceptable manner.
7.   When scribbling, the child practices and masters the use of drawing and, later, writing tools, and he experiments with ways of their use: he studies the pressure necessary to make a visible trace on paper, and the angle at which to hold the pencil for the best control of trace and stroke.
8.   Scribbling precedes drawing and writing. Lines and images are the basis of future recognizable shapes, and later letters. Later on the child will realize that some strokes and signs can represent and “replace” items and ideas from life and environment. This realization is the first step in the process of learning and development of reading and writing.


Žvrljanje je važno iz više razloga:
1. Razvija finu motoriku (kao i rad sa plastelinom). Kada dete koristi kredu ili olovku istovremeno jača i razvija mišiće ruke i onih delova šake koji su mu kasnije potrebni pri upotrebi kašike, četkice za zube kao i za držanje olovke pri pisanju.
2. Razvija koordinaciju oka i ruke.
3. Utiče na razvoj koncentracije i posvećenosti: kada dete samostalno žvrlja ono obično to radi sedeći ili stojeći mirno neko vreme, što je za dete ovog uzrasta prilično teško.
4. Žvrljanje je samostalna i intuitivna aktivnost deteta. Niko ga ne uči da žvrlja niti kako se to radi. Zato ono podstiče samostalnost. Život deteta je prepun zabrana i stvari koje ne sme da radi ili da dira. Kada pred sobom ima papir i kutiju sa olovkama ono slobodno može da bira koju olovku će uzeti, kakve pokrete će napraviti i na koji način (brzo, sporo, tačkasto, linearno, kružno...), na kom delu papira će ih nacrtati, itd. Samo odlučuje i kada će završiti. Ova sloboda da samo donosi odluke i stvara bez uticaja drugih utiče na razvoj samostalnosti i samostalnog mišljenja.
5. Doprinosi emotivnoj smirenosti i ravnoteži. Uglavnom brzi i energični pokreti koje čini prilikom žvrljanja opuštaju dete i pomažu mu da se oslobodi viška napetosti i frustracija sa kojima se dete ovog uzrasta mnogo sreće. Deca uživaju u žvrljanju i u žvrljanju pronalaze zadovoljstvo.
6. Žvrljanje omogućava detetu da izrazi svoja osećanja i misli bez ikakvih inhibicija. Ovo je vrlo važno za oslobađanje i negativnih ali i pozitivnih emocija na prihvatljiv način.
7. Kada žvrlja, dete vežba i savlađuje upotrebu pribora za crtanje, kasnije pisanje i eksperimentiše sa načinima njegove upotrebe: dok žvrlja dete istražuje jačinu pritiska koja je potrebna da bi se ostavio vidljiv trag kao i ugao pod kojim treba držati pisaljku da bi se postigla veća kontrola nad tragom i potezom koje ona ostavlja.
8. Žvrljanje je preteča crtanja i pisanja. Linije i šare su osnova za buduće prepoznatljive oblike, i kasnije slova. Vremenom dete u procesu žvrljanja primećuje da neki potezi i znaci mogu da predstave i "zamene" pojmove iz života i okruženja. Ovo sazanje je prvi korak u procesu učenja i razvoja čitanja i pisanja.

7 comments:

gospodja Tralalalinski said...

I ja glasam za zvrljanje ;)
Roditelji cesto decu prerano guraju u crtanje definisanih oblika. Moj sin je, na primer, u jednom periodu crtao ljudska lica, coveculjke, a onda je prestao i vratio se na zvrljanje. Cini mi se da mu zvrljanje i apstrakcije dozvoljavaju da brze i jednostavnije izrazi ono o cemu razmislja. A ja ga niposto ne teram da crta poznate oblike.

Make and Play said...

Dete, kao i u svemu drugom - i u crtanju - prolazi kroz različite faze, i ne može preći na narednu fazu dok nije razvojno spreman! Roditelji to uglavnom poštuju kada su druge stvari u pitanju, ali kada je crtanje u pitanju...ne baš.

3xmama said...

Odličan tekst!

Ja bih dodala još dva "obična" i jednostavna razloga:

-žvrljanje je aktivnost koju deca vole i u kojoj uživaju (posebno ako sama odaberu površinu za to, zid na primer ;-) )

-žvrljanje pokreće i maštu. Potreba da prokomentarišu svoja umetnička dela doprinosi i razvoju govora.

I uvek me oduševi maštovita priča koja prati tih par poteza olovkom...

Make and Play said...

3xmama, hvala na dopuni!

Lee Good said...

Can i please give this post to the parents at my playgroup?

Make and Play said...

@GNN, of course, you're more than welocome!!!

huana said...

Sve ovo sam intuitivno poticala kod svoje Hane,iako ja to ne bih znala ovako lijepo uobličiti u riječi :-) Moje dijete je uvijek smjelo crtati po zidovima,iako su se ostali ukućani bunili,a nikada neću zaboraviti kad sam jednom bila kod prijateljice s faksa i njezin tata je pričao kako su on i supruga bili jako ljuti kad su njihove kćeri "pošarale" zid,a kad su 20 godina kasnije skinuli tapetu s tog zida i našli crteže ispod,bili su presretni i raznježeni.