20 Apr 2011

How do you draw when you are 4? / Kako se crta sa 4 godine?



What I am fascinated most about V's drawing is the fluency that he draws with.
He can ALWAYS draw, and he ALWAYS  knows what to draw. He takes a blank paper and a marker and the drawings and lines just pour out of the marker as if he were spilling water. There is never a "What could I draw now?" moment that is so characteristic for a-little-older kids then he is. His drawing can last for hours, and he seems to never get tired or bored or unsatisfied or dissapointed or frustrated or discouraged, or all the other so characteristic things and feelings of the drawing world of a-little-older kids and grown-ups! He doesn't need encouragement nor motivation, nor commenation to draw. He just loves to draw and that's what he does. Simple as that! Beautiful as that! Without interfering of any kind from my part.
And I? I enjoy  this so so much in a kind of an irrational way. It is the unrestrained freedom and spontaneity and love and need for drawing that I am so excited about and that I so admire! And this freedom is so very normal and natural for a 4 years old, it could not be more natural than that! And I hope that maybe, just maybe, this phase will last a little bit longer then it usually does, and a little bit longer then it is normal! Cause it is so beautiful!


Najviše me fascinira fluentnost sa kojom V crta. On UVEK  može da crta i UVEK zna šta da crta. Uzme prazan papir i flomaster i crteži i linije prosto cure iz flomastera kao da prosipa vodu. Ne postoji "A šta sada da crtam?" momenat koji je tako karakterističan za malo stariju decu nego što je on. Njegovo crtanje nekada može da traje satima i deluje kao da se nikada ne umori, kao da mu nikada ne dosadi, kao da nikada nije nezadovaoljan, kao da se nikada ne razočara, demotiviše, isfustrira... i sve ostalo što je tako uobičajeno za crtanje u svetu malo starije dece i odraslih. Nije mu potrebno ohrabrenje niti motivacija spolja niti pohvala da bi crtao. On jednostavno voli da crta i to i radi. Bez bilo kakvog uticaja ili mešanja s moje strane.
A ja? Ja uživam u tome na skoro iracionalan način. Ta nesputana sloboda i spontanost, ljubav i potreba da se toliko crta su ono što me uzbuđuje i čemu se toliko divim! A ta sloboda je potpuno normalna i prirodna za četvorogodišnjaka, da ne može biti prirodnija. I nadam se da će možda ta faza potrajati malo duže nego što je uobičajeno i normalno, i da ću, možda, malo duže imati prilike da  uživam u toj čaroliji dečjeg crtanja! Jer je uživanje gledati ga kako toliko uživa!






























2 comments:

huana said...

Našla sam tvoj komentar na blogu Mame ne rade na repeat pa sam došla pogledati tvoj blog.Moram ti reći da mi se jako sviđaju tvoje ideje,volim ovaj stručan pogled na stvari,a opet nisi samo stručnjak,nego i mama u praksi.
No,zašto komentar baš na ovaj post? Naime,imam kćer malo stariju od tvog sina,ona je sad malo preko 5 godina.Ona jednostavno ne voli crtati!!!Gledam tvoje dijete i njegove cteže i malo me hvata ljubomora,pogotovo kad kažeš kako njemu crteži samo teku ispod flomastera.Moja Hana voli priče,voli se igrati crtežima koje ja nacrtam,izrezivati oblike i od njih složiti priču,al nikako ne želi sama crtati.Htjela sam te pitati kao mamu,ali i kao pedagoga i učiteljicu pedagogije kako ju "nagovoriti" na crtanje.Nisam mogla naći tvoju e-mail adresu pa ti se zato ovdje obraćam, a ti ako možeš/hoćeš/stigneš,molim te,odgovori mi ili ovdje ili na moj e-mail hanci06@net.hr ili čak ako imaš vremena da napišeš i jedan post o tome,vjerujem da neću biti jedina zainteresirana.U svakom slučaju,puno ti hvala na idejama koje dijeliš sa svojim čitateljima,i ja sam od danas jedna od njih :-)
Pozdrav od Huane iz Zagreba!

Make and Play said...

Draga Huana,
Hvala ti na komentaru! Odgovor cu ti poslati na e-mail, a obecavam da cu u postovima pisati o tome (mislim da ta tema zahteva vise od jednog posta!) Pozdrav!