Potato stamps / Pečati od krompira

Most parents know what patato stamps are, and how to make them.

I love them for their simplicity: all you need to make them are a few potatoes, a knife, a little color and a paper or cloth.

Since it is so simple, even toddlers can do potato-stamping. Depending on the kid's age, this activity can be modified: simplified for the youngest (the parent makes the stamps, and the kid just does the stamping), or it can be complicated for the older (the kids make the stamps and do the stamping, or create some more complicated compositions out of simple stamps.).

Otiskivanje pečata od krompira je likovni postupak za koji većina roditelja zna.

Volim ga jer je vrlo jednostavan i uvek izvodljiv postupak i jedino što je potrebno za njegovo izvođenje su: krompir, malo boje i papir (a može i neka druga podloga, npr. platno).

Upravo zbog svoje jednostavnosti pogodan je za decu različitih uzrasta, počev od najranijeg - deca već od godinu i po dana, pa čak i mlađa, mogu da se igraju sa ovim slatkim krompirićima. U zavisnosti od uzrasta deteta, ova aktivnost može da se modifikuje - da se pojednostavljuje za mlađu decu (npr: odrasli osmisli i napravi pečate, a dete samo izrađuje otiske) i da se komplikuje za stariju (deca sama osmišljavaju šare, prave pečate, izrađuju otiske, osmišljavaju kompoziciju prilikom otiskivanja itd.)

Here I made some stamps for V, who did the stamping on a large sheet of paper which we then used to wrap a gift. I try not to expose him too much to images such as hearts, stars or schematic flowers, since these are quite stereotypical images that we draw when we do not have any other stimulus. (I shall write more about this topic in some future posts.) A ring, a spiral, dots, or lines are also simple images, and even easier to make on a potato surface, but are more interesting and visually richer than hearts and stars.

At this age (4 years) it is sufficient for the kid to just do the stamping without bothering about the composition he is making. I like to talk with V about the differences between the prints (despite using the same stamp), about how they are lighter and lighter every time they hit the paper if you don't dip the stamp in the color in between the hits.

In the end, the beauty of printing lies in these little and fine differences.

Ovde sam napravila nekoliko pečata koje je V otiskivao na velikom papiru, koji smo potom upotrebili kao papir za uvijanje poklona. (Namerno izbegavam da mu nudim oblike poput srca, zvezda, i cvetića, jer su to najstereotipniji oblici koje crtamo onda kada nemamo podsticaj. O ovome ću malo opširnije pisati u nekom od budućih postova.) Spirala, prsten, tufne, linije, su podjednako jednostavni oblici i šare, čak ih je lakše i napraviti, a deluju mnogo zanimljivije i bogatije od srca i zvezda.

Na ovom uzrastu (4 godine) dovoljno je da dete samo otiskuje pečate bez opterećenja o kompoziciji koju stvara. Volim da skrenem V-u pažnju da su otisci iako skoro isti - ipak različiti - sve bleđi i bleđi ukoliko se pečati ne umaču u boju pre izrade svakog otiska. Na kraju krajeva, lepota grafike (otiskivanja) je upravo u ovim malim i finim razlikama.

So, how are the prints done? First, you dip the potato-stamp into the color (or apply the color with a paint-brush onto the surface of the stamp), then press the stamp on the paper surface, and lift it up. That's it! Theoretically, the print shouldn't be 'fixed' with a paint-brush if it came out poorly, nor is it recomended to repeat the hit over the existing (poor) print.  The point here is to make a print, and not to use the potato-stamp like a paint-brush to paint or to spread the color over the print. I say: theoretically! Because, kids have a strong need to 'fix' the prints that came out poorly or pale. Since I don't like to restrain V in experimenting with art materials and processes, nor to tell him what he is not supposed to do in this process, I came up with this simple game that he accepted with delight: since he loves animals and everything related to them, I told him we could imagine our stamps were animals that jump (cangaroo, rabbit, squirrel, frog...) and that they needed to jump over our paper-surface. So there was a lot of jumping! And laughing! We played nicely, had a lot of fun, and along the way we got some prints exactly the way they should be. But, in the end, as it can be seen here (and as it usually gets when kids explore the art materials freely), the squirrel messed up the prints with its tail! And actualy, that is exactly the way it should be!

Kako se izrađuje otisak? Pečat se prvo umoči u boju (ili se boja nanese četkicom na njega), potom se otisne na papir (bez pomeranja u stranu i bez razmazivanja po papiru) i podigne. I to je to. Teorijski, otisak ne bi trebalo "popravljati" četkicom ako je ispao loše, niti bi trebalo preko njega ponavljati otisak. Poenta je napraviti otisak a ne naslikati ga, niti ga razmazati. Kažem: teorijski! Međutim, deca imaju jaku potrebu da "popravlju" otiske koji su ispali loše ili koji su bledi. Pošto ne volim da sputavam V-a u istraživanju likovnih postupaka i materijala, niti da mu govorim šta ne bi trebalo da radi u tom procesu, smislila sam jednu malu igru koju je on s oduševljenjem prihvatio: pošto on obožava životinje i sve što je u vezi sa njima, rekla sam mu da zamislimo da su naši pečati ustvari - različite životinje koje skaču (kengur, zec, veverica, žaba...) i da one skakuću po našem papiru! I bilo je puno skakanja! I smejanja! Super smo se igrali i zabavili i usput dobili otiske baš onakve kakvi i treba da budu, na moju veliku radost!  Međutim, na kraju je ipak, kao što se može videti ovde, (i kao što to obično biva kada deca slobodno istražuju materijale) veverica  svojim repom razmazala otiske! A to je, zapravo, upravo onako kako i treba da bude!