Felt Balls for Baby / Filcane loptice za bebu

My little girl Z is one. A few months ago I made some small felt balls for her to play with. (I used this tutorial to make them, and then this one to decorate them.) 

And she does play with them, and she does like them.

Moja ćerka Z ima jednu godinu. Nedavno sam joj napravila ove male filcane lopte. (Koristila sam ovo uputstvo da naparvim loptice i ovo da napravim šare na njima, a nepredenu vunu u boji kao i igle za filcanje sam kupila u radnji Modelina u Hilandarskoj 1a u Beogradu.) I Z se zaista igra sa njima, i voli ih.

Z likes transfering them from one bowl to another one, one by one. Her fingers, holding this tiny little ball are so so cute. 

Z najviše voli da prebacuje loptice iz jedne kutije u drugu, i to jednu po jednu. Njeni prstići koji drže malu filcanu loptu su jako jako slatki.

After a while I made a box with a hole inspired by this montessori Infant Object Permanence Boxes. (I used a cardboard shoe box with a lid and just cut out a hole on top of it).

These boxes are used for many reasons: fitting the ball through the hole practices not only concentration (which you should see - with what great concentration a one-year-old can do this activity!),  but fine motor skills and eye-hand coordination as well. Also, these boxes provide an infant with experiences of object permanence.

Object permanence is the ability to recognize an object or being as existing whether or not we can see it. This is a simple concept for adults, but not for infants between 8 and 12 months. Before developing this ability, babies believe that an object or a person desapears if out of sight. Games during these transitional months can help develop baby's cognitive learning skills in this area. Important components in any object permanence game (such as peek-a-boo, hide-and-seek, hidden-object-games, etc.) are "appearing and disappearing," "seeking" and "revealing" objects or persons.

Nakon nekog vremena sam napravila kutiju sa rupom po uzoru na ovu montesori kutiju za bebe. Upotrebila sam jednu kartonsku kutiju za cipele sa poklopcem i na vrhu probušila rupu. 

Upotrebom, tj. igranjem sa ovakvom montesori kutijom razvija se više stvari: ubacivanjem loptica u rupu razvija se ne samo koncentracija (treba samo videti sa kakvom i kolikom koncentracijom jednogodišnja beba sprovodi ovu radnju!), već i fina motorika i koordinacija oka i ruke. 

Pored toga ovakve kutije razvijaju kod beba koncept permanentnosti ili stalnosti objekta. 

Stalnost objekta je sposobnost da se objekti i ljudi doživljavaju kao postojeći bez obzira da li ih vidimo ili ne. Ovo je jednostavan koncept za odrasle ali ne i za bebe.

Oko osmog meseca bebe počinju da shvataju da to što je nešto trenutno nestalo iz njihovog vidnog polja ne mora da znači da je to zauvek nestalo. Kada shvate da objekti i dalje postoje, čak i kad ne mogu da se vide, one shvataju ‘stalnost objekata.’ Razumevanje stalnosti objekata je početak razvijanja predviđanja, radoznalosti i rešavanja problema. 

Neke igre kao što su pikabu, žmurke, sakriveni predmet, podstiču razvoj ove sposobnosti, a važne komponente ovih igara su "pojavljivanje i nestajanje", "traženje" i "otkrivanje" predmeta ili ljudi.

So, back to Z, after fitting all the felt balls through the hole, she would remove the lid and find them all together inside the box. And she would be happy to play this game again and again and again and again. 

Dakle, da se vratimo na Z: nakon što bi ubacila sve loptice u rupu, jednu po jednu, podigla bi poklopac i našla sve loptice u kutiji. I bila bi jako srećna i ponovila bi igru opet. I opet. I opet.  I opet.