Bean bags / "Pasulj"-vrećice

A bean bag is simply a bag that is filled with beans or other similar materials and sealed. There are many different sizes and shapes of bean bags, flat or 3D. 

In my opinion bean bags are a great toy for kids of all ages: they are cheap to buy, easy to make, and there are dozens of games that can be played with them - indoors or outdoors, and, what is more important, kids can invent new games and ways to play with them! Similar to a ball - a toy with endless possibilities! 

With a little help of grandma J (who is a sewist extraordinaire!), I made these simple pyramid bean bags (using this tutorial), which V immediately named 'little mountains'. Initially, they were intended to be a toy for baby Z, but we all ended playing with them, even our guests.

Pasulj-vrećica (Bean bag) je zapravo jastučić napunjen pasuljem, pirinčem, pšenicom ili nekim drugim sličnim materijalom. Postoje razne vrste ovakvih vrećica: različitih veličina i oblika, pljosnate ili trodimenzionalne.

Po mom mišljenju pasulj-vrećice su fenomenalna igračka za decu svih uzrasta: jeftine su (ako želite i imate gde da ih kupite), jednostavno se prave (ako nemate gde da ih kupite), i najvažnije od svega postoji na desetine različitih igara koje se mogu igrati sa njima - unutra ili napolju, a što je još važnije, deca mogu i sama izmisliti nove igre i načine da se s njima igraju! Nešto nalik lopti: igračka sa veoma mnogo mogućnosti! 

Uz malu pomoć naše babe J (koja - malo je reći - odlično šije!), napravila sam ove male jednostavne piramidalne pasulj-vrećice (koristeći ovo uputstvo), koje je V odmah nazavo "planinicama". Inicijalno, one su bile zamišljene kao igračka za bebu Z, ali smo svi završili igrajući se s njima, čak i naši gosti.

So, how is this 'toy' used? V loves to throw them into a basket from a distance, but also 

loves to throw them in the air and then catch them. He also uses them in his imaginative plays for making different mini scenes. And baby Z? She loves to put them on her head, in the mouth, shake them and roll them.

Dakle, kako se ova "igračka" koristi? V voli da ih ubacuje u korpu sa određenog odstojanja, ali voli i da ih baca u vazduh, a potom hvata. Takođe voli da ih koristi u svojim igrama zamišljanja i da uz pomoć njih pravi različite mini-scene i scenografije. A beba Z? Ona voli da ih stavlja na glavu, u usta, da ih trese kao zvečku i da ih kotrlja.

Bean bags are mostly used in games that develop gross motor skills such as  toss and catch games, balancing games or juggling. Different types of bean bags such as alphabet, color, number, shape or scented (filled with aromatic herbs) bean bags are used for introducing and practicing these concepts and qualities.

You can find more about bean bag games here and here.

Pasulj-vrećice se obično koriste u igrama koje razvijaju krupnu motoriku, kao što su igre bacanja i hvatanja, igre balansiranja ili žongliranje. Različite vrste pasulj-vrećica, kao što su pasulj-vrećice sa abecedom, sa brojevima, različitih boja, pa čak i mirisa (napunjene aromatičnim biljem), se mogu koristiti za upoznavanje sa ovim pojmovima i za njihovo uvežbavanje. Više o igrama koje se mogu igrati uz pomoć ove pasuljaste igračke možete naći ovde i ovde.

"Octopus" cookies, part 2 / Kolači "Hobotnice", 2. deo

In this post I wrote about our favourite Octopus cookies that actually never become octopuses. Here, we made them again, and V made small snakes this time.
Why do I insist to always make new shapes, and never to make octopuses? It is not that I don't like octopuses or something like that. It is beacuse I am trying to show V that the same material (in this case cookie dough) can always be used in new and new ways. And that is one among other things that creativity is about.


U ovom postu sam pisala o našim omiljenim kolačima - Hobotnicama, koji zapravo nikada ne postanu hobotnice. Ovde smo ih ponovo pravili, i V ih je napravio u obliku zmijica.
Zašto insistiram da uvek pravimo drugačiji oblik ili da koristimo testo na drugačiji način, a da ne pravimo hobotnice? Ne radi se o tome da ne volim hobotnice ili nešto slično tome. To je zato što pokušavam da pokažem V-u da se isti materijal (u ovom slučaju testo za kolače, ali važi i za sve druge likovne i nelikovne materijale) može koristiti uvek na nov i iznova nov način. A to je jedna od odlika kreativnosti.

And for those I promised here goes the recipe:
125g (4oz) soft margarine
125g (4oz) caster sugar
1 medium egg
3 tablespoons of cocoa powder
175g (6oz) plain flour
greased baking tray
1. Mix the sugar and margarine in a bowl until they are creamy
2. Sift the flour and the cocoa  into the bowl. Add the egg and mix them well to make dough
3. Use your hands to press the dough into a large ball. Wrap it in plastic foodwrap.
4. Put the wrapped dough into a freezer for 30 minutes or into the fridge for an hour.
5. Cut the dough in half. Put half of it back into the fridge. Use the rest to make your cookies in what 
    ever shape you and your kid like. 
6. Transfer your cookies onto a baking tray. 
7. Make cookies from the rest of the dough.
8. Bake them for 10-12 minutes at 190C or 375F.
Bon appetit!


A za one kojima sam obećala evo i recepta:
125g margarina
125g čećera u prahu
1 srednje jaje
3 supene kašike kakaoa
175g belog brašna
podmazan pleh
1. Kremasto umešati šećer i margarin
2. Dodati brašno, kakao i jaje i sve umešati dok se ne napravi testo. Zatim dobro umesiti i napraviti loptu.
3. Umotati loptu od testa u pvc foliju ili kesicu za zamrzivač i staviti u friz 30 minuta, ili u frižider 1 sat.
4. Nakon toga iseći testo na 2 dela. Jedan deo vratiti u frižider, a od drugog napraviti keks u nekom
    obliku.
5. Prenesite keks u podmazan pleh.
6. Napraviti keks i od presotalog dela testa.
7. Peći u rerni na 190C 10-12 minuta.
Prijatno!

The Book of Wandering / Knjiga lutanja

A few days ago we went to the theatre to see a beautiful interactive dance-play for toddlers The Book of Wandering (from the author - a Belgrade choreographer Dalija Aćin). The play was ment for toddlers, but children of all ages, including adults, enjoy this play as well. It is a simple story of a search for friendship, but told in such a magical and visualy exciting way, that no one can stay indifferent. It is played in a big white ballon full of different visual, tactile and musical wonders that engage all the senses in a very gentle and inviting way. The kids are anobtrusively invited to interact and participate in the play if they wish.
I think baby Z loved it, because she was so engaged looking, listening, touching and walking around curiously. 

Pre nekoliko dana smo bili u Malom pozorištu Duško Radović da gledamo jednu divnu interaktivnu plesnu predstavu za decu najmlađeg uzrasta (1+) Knjigu lutanja, autorke Dalije Aćin. Predstava jeste za najmlađe, ali i starija deca, pa i odrasli, podjednako uživaju u njoj. To je jednostavna priča o potrazi za prijateljstvom, ali ispričana na tako magičan i vizuelno uzbudljiv način, da nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Predstava se igra u velikom belom balonu punom različitih vizuelnih, taktilnih, muzičkih i plesnih čuda koje angažuju sva čula na vrlo nežan ali primamljiv način. Deca su veoma nenametljivo pozvana da se pridruže i učestvuju ako žele.
Mislim da se bebi Z jako dopalo, jer je sve vreme pažljivo posmatrala, slušala, dodirivala i radoznalo šetala.